Moja soba kao odaja mojih snova, mojih zelja i htenja, moje nade i teznje, kao skloniste od vetrova zivota i nemilosrdnih oluja.
Kao plavicasti oblaci, moje zavese, kao prekrivac na mom krevetu. Sve je paperijasto i nezno, valovito i lepo...veliki drveni regal ukrasen svim mojim igrackama. mojimprvim lutkama, smesnim krpenim klovnovima. Na mom stocicu u uglu slike meni dragih osoba, moja porodica, drugarice i ja iz mladjih dana,
Poseban kutak u mojoj sobi odvojen je za poruke, tuzne i vesele, pisane u nalepu srece ili razocarenja. Taj delic mog carstva daje toplinu, licni pecat, oslikava mene u toplim tonovima.
Volim tisinu moje sobe, njen veliki zagrljaj u mekoj postelji, tihu muziku i zvoncice na vratima kao glasnike novih posetioca...
Volim osecaj kao pod vedrim nebom, dok se nase plavicaste zavese na osuncanom prozoru a to sunce baza zrake na procvale visibabe ispod terase moje sobe.
Gledam kroz prozor poslednje trzaje zime i bitku koju dobija prolece ususkano u toplinu moje sobe.
Нема коментара:
Постави коментар