Jedan od nasih najboljih pesnika Aleksa Santic, cije pesme odisu neznoscu i kada prete tiraninu, nose naivnost i kada se dave u ljubavnim otrovima.
Pored pesama "Jedna suza" i " Vece na skolju" , pesma koja predstavlja vrhunac njegovog umeca je pesma "Predpraznicko vece". Po svom tonu i osecanjima spada u ispovedne, elegicne pesme. U njoj se dodiruju dva motiva, motiv sadasnjosti i proslosti koja je bila ispunjena srecom. Ambijent i atmosfera dopunjuju ikona i kandilo koje baca svetlost, ali i pec i stari sahat ciji zvuci podsecaju na ljudsku prolaznost. Sve je pdredjeno prazninom i tugom, jer predpraznicka atmosfera podseca na proslost. Podseca na oca i majku, na starog suseda Petra, na sve one kojih vise nema. Pesnik je toga svestan a tuga ta tuga je u njemu. Sve je isto, samo je sada ona soba koja je " bila ko vrt jedan" sada " gluha jama", a sam pesnik nalik ja na " list sveo pod bjelinom inja". U njegovoj dusi vlada ocaj i kosmar, misao da je zivot apsurdan. Ali, tu se javlja nada i razlog za dalje, javljaju se njegovi stihovi u vidu ptica. One ga tese i ukazuju:
" Mi zdruzujemo duse ljudi sviju!
Mrtve sa zivima vezu nase niti:
i s nama vazda uza te ce biti
i oni kje davno prava krije!
I tada pesnik svestan ovih stihova poicinje da place. Taj plac i te suze javice se kao iznenadno otkrivalje srece.
Pored pesama "Jedna suza" i " Vece na skolju" , pesma koja predstavlja vrhunac njegovog umeca je pesma "Predpraznicko vece". Po svom tonu i osecanjima spada u ispovedne, elegicne pesme. U njoj se dodiruju dva motiva, motiv sadasnjosti i proslosti koja je bila ispunjena srecom. Ambijent i atmosfera dopunjuju ikona i kandilo koje baca svetlost, ali i pec i stari sahat ciji zvuci podsecaju na ljudsku prolaznost. Sve je pdredjeno prazninom i tugom, jer predpraznicka atmosfera podseca na proslost. Podseca na oca i majku, na starog suseda Petra, na sve one kojih vise nema. Pesnik je toga svestan a tuga ta tuga je u njemu. Sve je isto, samo je sada ona soba koja je " bila ko vrt jedan" sada " gluha jama", a sam pesnik nalik ja na " list sveo pod bjelinom inja". U njegovoj dusi vlada ocaj i kosmar, misao da je zivot apsurdan. Ali, tu se javlja nada i razlog za dalje, javljaju se njegovi stihovi u vidu ptica. One ga tese i ukazuju:
" Mi zdruzujemo duse ljudi sviju!
Mrtve sa zivima vezu nase niti:
i s nama vazda uza te ce biti
i oni kje davno prava krije!
I tada pesnik svestan ovih stihova poicinje da place. Taj plac i te suze javice se kao iznenadno otkrivalje srece.
Нема коментара:
Постави коментар