More! To je bezkrajna plavetnilost koja se prostire od obale do neke linije tamo u daljini gde se spaja sa nebom.
Do sada sam ga videla samo na TV, pa mi je bilo tesko da zamislim kako izgleda stvarnosti. Konacno dosao je i taj dan. Krenuli smo! Izlazeci iz Beograda u mislima mi je ostala slika letnje kise koja je pljustala na krovove kuca. Struja je nestala. Nista se nije videlo. A posle kraceg putovanja Kragujevac. Grad je bio obasjan svetiljkama a kisa je i dalje udarala u prozor automobila. Utonula sam u san i posle nekog vremena naglo se trgnula pred ulazak u Novi Pazar. Kisa nije padala ali napolju je duvao jak i hladan vetar. vec je bilo svanulo. Svi ovi ljudi pored puta bili su tako cudni. Zene i devojke uvijene u razne marame izgledale su tako neobicne. Osecala se neka cudna tisina. Smenjivali su se gradovi, pejzazi kao u nekom snu. Ovo je kanjon Morace- cula sam glas mog brata, a onda sam se potpuno probudila. Izgledalo je kao da je zemlja pukla, a gore visoko plavilo se nebo, koliko je plavo moglo biti od zbog kise koja je neumorno lila. Sve bi mozda izgledalo lepse da nas ona nije pratila skoro tokom celog putovanja. Negde kod cetinja pocelo je Sunce. Stali smo da se odmorimo i cula sam ujakov glas koji je rekao da smo blizu culja naseg putovanja. Prvi put sam osetila ovako naglu promenu klime. Prvo hladan jak vetar i kisa, a zatim Sunce koje przi svojim uzarenim zracima. Uzbudjenje u meni je polako raslo i konacno sam ugledala Budvu a onda Becice, Rafailovice, Sveti Stefan i obalu koja se prostirala u bezkonacnost.
Bezkrajno plavetnilo se prostiralo ispred mojih ociju koje se tamo negde daleko stapalo sa nebom.Nikada nisam videla toliko vode na samo jednom mestu. Ulazim u Becice i prva pomisao mi je bila kako cu se slatko okupati u ovoj plavoj tecnosti.
Do sada sam ga videla samo na TV, pa mi je bilo tesko da zamislim kako izgleda stvarnosti. Konacno dosao je i taj dan. Krenuli smo! Izlazeci iz Beograda u mislima mi je ostala slika letnje kise koja je pljustala na krovove kuca. Struja je nestala. Nista se nije videlo. A posle kraceg putovanja Kragujevac. Grad je bio obasjan svetiljkama a kisa je i dalje udarala u prozor automobila. Utonula sam u san i posle nekog vremena naglo se trgnula pred ulazak u Novi Pazar. Kisa nije padala ali napolju je duvao jak i hladan vetar. vec je bilo svanulo. Svi ovi ljudi pored puta bili su tako cudni. Zene i devojke uvijene u razne marame izgledale su tako neobicne. Osecala se neka cudna tisina. Smenjivali su se gradovi, pejzazi kao u nekom snu. Ovo je kanjon Morace- cula sam glas mog brata, a onda sam se potpuno probudila. Izgledalo je kao da je zemlja pukla, a gore visoko plavilo se nebo, koliko je plavo moglo biti od zbog kise koja je neumorno lila. Sve bi mozda izgledalo lepse da nas ona nije pratila skoro tokom celog putovanja. Negde kod cetinja pocelo je Sunce. Stali smo da se odmorimo i cula sam ujakov glas koji je rekao da smo blizu culja naseg putovanja. Prvi put sam osetila ovako naglu promenu klime. Prvo hladan jak vetar i kisa, a zatim Sunce koje przi svojim uzarenim zracima. Uzbudjenje u meni je polako raslo i konacno sam ugledala Budvu a onda Becice, Rafailovice, Sveti Stefan i obalu koja se prostirala u bezkonacnost.
Bezkrajno plavetnilo se prostiralo ispred mojih ociju koje se tamo negde daleko stapalo sa nebom.Nikada nisam videla toliko vode na samo jednom mestu. Ulazim u Becice i prva pomisao mi je bila kako cu se slatko okupati u ovoj plavoj tecnosti.
Нема коментара:
Постави коментар