четвртак, 19. децембар 2013.

Jednom sam pokusao da dohvatim Mesec

    Masta....Ono nesto sto pokrece planetu, cini nas srecnijim u surovom svetu, daje krila i pomera brda.
    Noc je tamna, tiha i nezna. Nos prislonjen o prozorsko okno, pogled luta po obasjanom nebu, misli rasute... Gledam u Mesec i kao da mu vidim nasmejano lice, nezne oci, obrve. Ucini mi se da mi namiguje saveznicki, hrabri me, cini mi se da je sasvim blizu. Zamisljam nas susret, pogled sa te usijane glave, plutanje kroz zvezdana prostranstva. Mozda u ovom trenutku mnogo tuznih, srecnih, zaljubljenih zeli da dohvati Mesec, okrene planetu, preskoci okean, ode sa pricama na jug. Plutam u kocijama zvezde severnjace, masem malom i velikom medvedu, jurim ka Mesecu i pokusavam da ga sakrijem u nedra, sapnem svoju tajnu i utonem u san.
    Mozda bi mi Mesec misli citao, on zna sve, kad sam tuzan, srecan, kada mi se srce raduje... Dohvaticu Mesec.

2 коментара:

Ljubav

Ljubav je lepo i prijatno osećanje koje je prisutno u svačijem životu. Dok čovek živi, on oseća potrebu da voli i da bude voljen, jer be...