Luka koja uvek primi napustene brodove, pecina za uplasene medvedice, skoloniste od strasne oluje, toplina Sunca koja greje promrzle prste-majka.
U jednoj reci protkana su najdivnija osecanja, svi on osmesi na ozarenom licu, cvrkuti ptica i budjenje novog dana.Najlepsa arija koja podize latice ruza i tera na igru, dasak zivota u iznemoglom telu ratnika... Moja majka kao najveca podrska, topli zagrljaj nakon napornog dana, reci utehe posle zivotnih neuspeha. Niko kao majka ne gleda tako milo i toplo, niciji dodir ne leci, a reci zaceljuju najdublje rane.
Budjenje proleca i bujanje prirode u svojoj lepoti podseca na moju majku, plavetnilo neba na njene oci, krila labuda na nezne ruke, a stas na usplamtelu brezu.
Jedna je majka, jedna je lepota koja sija vecno, jedan je zalazak Sunca koji se pamti, slika, plam i rec, moja majka kao milion iskrica u vatri zivota.
Нема коментара:
Постави коментар